Koncetracija kiseonika u vodi
Bez dovoljne količine rastvorenog kiseonika, mnoge vrste akvatičnih organizama nisu sposobne da egzistiraju u vodi. Rastvoreni kiseonik se troši pri raspadanju, tj. degradaciji organske materije u vodi. Tako, veliki pomori riba najčešće nisu prouzrokovani direktnom toksičnošću prisutnog polutanta, već pojavom deficita kiseonika usled njegovog učešća u biodegradaciji tog polutanta.
Kiseonik u površinske vode može dospeti apsorpcijom iz atmosfere, u kojoj je prisutan u količini od 20,95 zapreminskih %, ali se može i stvoriti u samoj vodi kao proizvod fotosinteze pri razmnožavanju vodenih algi.
Raspadanjem organskih supstanci u vodi koncentracija kiseonika opada, što navodi na sumnju da je voda zagađena. Ali isto tako i mnoga neorganska jedinjenja troše kiseonik za svoju oksidaciju, pa je smanjenje kiseonika znak zagađenosti i tim jedinjenjima.
Smanjenje kiseonika u vodi otežava život vodenim organizmima, pa može dovesti do trajnog
poremećaja ekološke ravnoteže. Zbog toga kvantitativno određivanje kiseonika u vodi ima veliku važnost.
Prisustvo rastvorenog kiseonika u otpadnim vodama je poželjno jer sprečava pojavu neprijatnih mirisa. Visoke vrednosti rastvorenog kiseonika ipak nisu poželjne u vodama za industrijsku primenu i za primenu u domaćinstvima jer pojačava koroziju gvožđa i čelika u distribucionom sistemu i bojlerima. Većina zemalja nije uspostavila standarde za pijaću vodu, izuzev Rusije koja daje vrednost MDK od 4 mgL-1.
Optimalna količina rastvorenog kiseonika za život akvatičnih organizama je 5 mgL-1. Većina
organizama u vodi ne može da preživi ako je koncentracija rastvorenog kiseonika ispod 3 mgL-1. Prema klasifikaciji površinski voda u I klasu spadaju vode koje je u sebi sadrže >8 mgO2/L. U II klasu spadaju vode koje imaju >6, a u III klasu one koje imaju više od 4 mgO2/L. U poslednju IV klasu spadaju vode koje sadrže >3 mgO2/L.